Bosanska nosnja

Asikovanje na bosanski nacin

U svjetlucavim,vedrim zimskim noćima kada se ledenice okače po ivicama krovova,brava od kućnih vrata zalijepi za ruku kada je dotakneš i kada snijeg škripi pod nogama dok koračaš,je najpovoljnije vrijeme i temperatura da se najavi poveliko sijelo u nekoj kući u nekoj od mahala i napravi ćetenija.To je običaj koji je veselio momke i djevojke da imaju priliku da budu skupa do kasno u noć,običaj kada bi djevojke pomalo znale roditeljima i slagati da idu na konak kod rodica,a ustvari idu na takav provod koji su pamtile cijelog svog života pa se čak i dešavalo da se i nevrate u kuću iz koje su otišle nego steknu novu kuću,novu familiju i tako ostane cijelog života.Bili su to dani straha od roditelja,poštovanja i sramote da se šta,nedaj Bože, pogrešno ne učini.Tu bi se rađala nova poznanstva, prijateljstva, ljubavi. Tu bi se uz priču saznalo ko je kome rođak,po kojoj lozi,a sve uz pjesmu momaka i djevojaka,naravno i harmonikaša i poneke šargije.
Djevojke bi se došaptavale,stidno pogledavale momke,pokazivale očima koji je,a momci,ah,momci,Bosanske delije,nakrivili fesove,ogrnuli kapute pa važni,ko je ko oni.Svaki pun sebe i ponosa Bosanskog, muškog.Ponekad im neka baš zapadne oku,a onda je nevolja i briga,kako do nje doći,preko rođakove cure ili rodice ili kone,ma one naše kone,ona baš sve to zna odigrat'.Naravno uz svu tu ujdurmu i merak,domaćini su već pristavili 5 kg šećera sa vodom, da samo za dva prsta bude visočije od šećera,da se kvrcka na platni fijakera šporeta,ma onog tamo u mutvaku,da se ovaj u kući ne prlja ako slučajno agda pokipi.E brašno ,ono se može pomalo u rerni sušiti,ponekad promiješati drvenom kevčijom,pa sve tako dok nedobije finu braonkastu boju.Eh tada je pečeno!Obično se ostavi u špaiz da se ohladi jer napolju može uhvatiti vlagu iz hladne have,ali opet uz povremeno miješanje drvenom kašikom da se nebi ugrudalo.Naravno domaćini su sretni,rastrkali se da svakom bude potaman,a agda u šerpi već počinje da ŠAPĆE.E tada se domaćica dovikuje sa još par iskusnih cura da pregledaju agdu stavljajući vrh metalne kašike u agdu da vide gustoću agde.Ako se vidi gust trag na kašiki i ako ostane otisak kože prsta kad se nabrzinu dotakne caklasta masa tada je agda spremna da se istrese na nauljenu tepsiju demirliju postavljenu na avliji ,na debelom sloju snijega.Tada momci pritrče u pomoć te izliju agdu u tepsiju i ostanu stražariti uz agdu jer momci iz druge mahale koji nisu pozvani na sijelo čekaju priliku,vrebaju da ukradu agdu i pokvare sijelo.Kada se agda počne hladiti u sredini tepsije se napravi prazan prostor kao rupa u agdi.U to vrijeme i kolo zna zaigrat na snijegu u dijelu raščiščene avlije.Bude guranja,klizanja i smijeha,a to je i najbolja prilika da momak curu uhvati za ruku u kolu,da se malo očeše o nju da upali i razbukta plamen vatre koja u njoj već duže vremena tinja.E tada već svi operu ruke,zavrate rukave i pokušaju podići već stvrdnuto,mlako kolo agde sa tepsije.Prvo svi moraju namočiti ruke u ulje i to se ponavlja više puta,onda se predati majstorluku razmekšavanja i razvlačenja agdinog kola,presmotavanja kada bi bilo dovoljno veliko da se napravi osmica i presmota pa sve dotle dok se u agdu ne uvuče dovoljno mjehurića iz čiste zimske have da kolo agde poprimi bijelkastu boju cakleći se na hladnoj,vedroj noći.Taj proces stvaranja mjehurića i ulje pomaže,zato se i ruke moraju često u ulje namakat,a i zbog same ljepljivosti agde.Obično u najvećoj sobi domaćin stavi bošću na pod ,a na bošću siniju i na siniji uprženo ohlađeno brašno u veći krug,baš onoliki koliki je kolut načinjen od agdali šećera.Sličan postupak razvlačenja koluta i pravljenja osmice te premotavanja se radi i sa brašnom,samo što tada među tanke niti agde ulazi brašno i pravi je rastresitu i tananu kao vlasi djevojačke kose.Momci su već našli put i način kako da sjedu do svoje miljenice pa makar i ćeteniju razvlačili,a cure,eh one se ko nećkaju,ko stide,a rumen na obrazima ih otkriva.Tada je i ćetenija gotova.Debeli kolut istančane ćetenije se siječe na komade od desetak cantimetara i svako pokušava da da omiljenoj osobi prvi zalogaj ćetenije,nebil' ta osoba,bilo da je muško ili žensko rekla POP i svu ćeteniju iz usta,onako suhu i brašnenu prosula u lice davaocu.Puno puta bi momci puhnuli djevojci u šamiju, samo da bi ona skinula keranu šamijicu s kosa da se ko biva očisti,a on iskoristio priliku da joj vidi i pomiriše kosu i taj miris pamtio doživotno.Po običaju bi se ćetenija pakovala u fišekli papir te slala roditeljima momaka i cura kao ponude za oprost što su kasno ostali na sijelu.Takođe bi se dijelila komšijama i tražio halal što su bili uznemiravani prošle noći smijehom i pjesmom te vriskom prisutnih na sijelu.O ćeteniji bi se pričalo danima i noćima,na svakom skupu,a matere bi prijetile svojim momcima i curama da će ih reći babi i nalazile sebe u svakom potezu svoje dijece.Ćejfile bi ćeteniju danima pristavljenu uz jutarnju kahvu na tacni pored fildžana uz pucketanje prve jutarnje vatre u šporetu i tiho šaputanje sa babom da ne probude djecu,svoje momke i djevojke,jer mladost je uvijek mogla dugo ujutro spavati.

superrrrrrrrrrrrrrrrr je bas

hahaha ma ja vidi asikovanja samo nema to svagdje